U ovoj sobi sati ljubavi još bacaju
senke, kad si otišla uzela si gotovo sve,
klečim u noćima pred tigrovima koji me ne
puštaju, to što si bila neće se ponoviti.
Nagnula se i poljubila me, smejući se:
‘stvarno si prljavi stari pokvarenjak!’
Zatim je ušla u spvaću sobu. Bio sam
ponovo zaljubljen, uvalio sam se u
nevolju.
Čekati na nedočekano, nadati se u
beznađu, grliti se bez zagrljaja, ljubiti
se bez poljubaca, prožimati se u mislima.
I spoznaja da smo tu negde. Tako blizu, a
tako daleko.
A ona. Ona je prihvatila svaki deo mene i
nikada nije trazila da se menjam. A
promenila me. Jedina je kojoj sam uistinu
rekao šta osećam. Nije tražila da je
držim kao kap vode na dlanu. Činjenica da
je volim bila joj je sasvim dovoljna.
Silno je teško dosegnuti mir i sreću kad
smo ispunjeni takmičarskim duhom i
mržnjom. Zato je život ispunjen ljubavlju
vrlo, vrlo važan i dragocen za ljudsko
društvo.